Batokljun

? Batokljun
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Animalia Koljeno: Chordata Razred: Aves Red: Passeriformes Podred: Passeri Infrared: Passerida Natporodica: Passeroidea Porodica: Fringillidae Potporodica: Carduelinae Rod: Coccothraustes Vrsta: C. coccothraustes
Dvojno ime
Coccothraustes coccothraustes (Linnaeus, 1758.)
Raspon
Rasprostranjenost C coccothraustes, žuto ljeti, zeleno stanarica, plavo zimi

Batokljun (Coccothraustes coccothraustes) je ptica iz porodice zeba unutar reda vrapčarki^[1]. Najbliži mu je srodnik zimovka. Vrlo su tihe i nenametljive, a obično se mogu naći u parovima ili malenim grupama.

Sadržaj

• 1 Izgled
• 2 Ishrana
• 3 Rasprostranjenost
• 4 Gniježđenje
• 5 Literatura

Izgled

Batokljun ima ukupnu duljinu između 16,5 i 18 cm, raspon krila od 29 do 33 cm i težinu između 48 i 62 g. Imaju prilično zdepast izgled, a ženke su manje od mužjaka. Kljun je sive, metalne boje (svjetliji zimi nego ljeti), noge su kratke i ružičaste, rep je kratak, a oči su smeđe boje. Mužjaci imaju upadljivije perje od ženki. Glava je svijetlosmeđe boje, grlo crno, bočne strane vrata i leđa siva, krila tamnosmeđa, a trbuh sivkastosmeđ. Sredinom krila protežu se i tri linije, bijela, smeđa i plava.

Ishrana

Hrani se tvrdim plodovima, koje drobi svojim jakim kljunom i snažnim viličnim mišićima. Ti mišići mogu proizvesti silu koju stvara teret od 30 do 48 kg. Osim toga, hrani se i bobicama, pupoljcima i povremeno gusjenicama i kukcima. Mogu sažvakati i lišće masline. Često se hrane u grupama, naročito zimi.

Rasprostranjenost

Rasprostranjeni su u čitavoj Europi, istočnoj Aziji (uključujući i sjeverni dio Japana) i Sjevernoj Africi^[2]. Obično nastanjuje listopadne šume, naročito ukoliko drveće daje plodove. Javljaju se i u parkovima i vrtovima. Mogu se naći i u zimzelenim šumama ukoliko u blizini postoji izvor vode. Zimi traže šume sa drvećem koje im pruža hranu, kao što su trešnje ili šljive.